ODJECI EVANĐELISTARA

Jakovu Grasolariju Marko Marulić pozdrav.

[…] Taj nam naš izvornik što ga sada šaljem vrati pošto ga tiskari otisnu, a ujedno nam pošalji i nekoliko primjeraka našega Evanđelistara i najljepše me preporuči našem Franji Lučaninu, kojemu sam već prije poslao na dar taj Evanđelistar, a on mi još više uzvratio kako ne bi ispao nezahvalan. Zbogom, i kada to bude tiskano, očekuj drugo!
Dvadeset petog kolovoza [s. a.]

(Marko Marulić, “Sedam pisama”, CM I [1992], str. 49)

Obdario nas je, dakle, ovim božanskim djelom (kako i drugda drugima) kojem je dao ime Evanđelistar; crpljeno je iz najdubljih vrela svete teologije i iz skrovita otajstvena čitanja obaju Zavjeta. Obuhvaća čitavu moralnu filozofiju, podijeljenu na tri dijela. Uznastojimo li izvršavati u njemu iznesene božanske naputke, doista ćemo se veseliti u družbi svetih.

(“Franjo Juliani Mlečanin želi čitatelju sreću”, Evanđelistar, Venecija, 1516, f. 151r)

Koliko će obilje dobra ploda, mili čitatelju, ovaj Evanđelistar (koji sada zaključujemo kolofonom) unijeti i nakupiti u spremnici tvojega srca ako njegovu čitanju posvetiš sile svojega duha, sam ćeš bolje iskusiti čitajući ga nego moje pero tumačeći ga. Stoga sam izlišnim  smatrao iznositi bilo kakve riječi preporuke za knjigu kojoj se moj govor teško može približiti, s obzirom na to da ona sama najbolje preporučuje i sebe i svojega pisca. Jer doista, u ovom Evanđelistaru nema nikakvih neumjerenih napada, nikakve nejasnoće u razmišljanju ni šarolikosti kojekakvih ljudskih običaja; čut ćeš – kako i dolikuje evanđeoskomu djelu – samo glas i čistu istinu Boga i Spasitelja našega Isusa Krista, njegovih apostola i proroka.

(“Fra Sebastian Münster bogoljubnom čitatelju”, Evangelistarium, Basel, 1519, str. <399>)

A glede tvojega pitanja koga bih ti ponajprije preporučio za prevođenje, uz mnoge druge za koje sudim da su vrijedni prenošenja u francuski jezik, osobito sam uvjeren da će Evanđelistar Marka Marulića, u kojem se u tri knjige raspravlja o vjeri, nadi i ljubavi, donijeti silnu korist mnogim ljudima nauči li zahvaljujući tebi govoriti francuski. To je djelo puno pobožnosti, stil mu je jasan i ugodan, i neće ti zadati puno posla. Posvuda se vrlo zgodno iznose svjedočanstva Svetoga pisma, što u takvim poslovima stvarima smatram osobito važnim. Time se, naime, prevoditelju znatno olakšava trud.

(Jacques de Billy, 1535–1581, pismo bratu Jeanu, CM IV [1995], str. 65)

Nedavno sam pročitao djelo dosta učena i pobožna čovjeka, Marka Marulića, kojemu je naslov Evanđelistar; po mojem sudu, ono izvanredno udovoljava u svemu što se tiče naše vjere. Da ti pravo velim, nikad nisam pročitao nešto napisano tako jasnim i biranim latinskim stilom, lišenim bilo kakve usiljenosti, a da je pritom sačuvana čistoća latinskoga jezika.

(Ioannes Dantiscus, pismo nizozemskom diplomatu Cornelisu de Schepperu iz 1536, CM XXIV [2015], str. 183)

Marko Marulić Splićanin, muž učen u Svetom pismu i iznad svega obrazovan, sjajna uma i vrsne rječitosti, vrlo revan širitelj vjere, prvak među filozofima svojega vremena, ozbiljan i domišljat pjesnik, prvorazredan znalac svete književnosti, razdijelio je djelo uistinu evanđeosko, kojemu je naslov Evanđelistar, pod temama vjere, nade i ljubavi, u sedam knjiga.

(Wilhelm Eysengrein, Catalogus testium veritatis, Dilingen, 1565, str. 197v)

Marul Marko, ki za njime [tj. sv. Jeronimom]
u državi ne ima druga,
on svoim dili latinskime
grieh prikrati, svit produga;
Vanđelistar sam protresi,
hvalićeš ga do nebesi.

              (Jerolim Kavanjin, Bogatstvo i uboštvo [oko 1700.], VI, 79)